četvrtak, 23.08.2007.

SAMA NA VJETRU

Zarobljena u procjepu
tražim ljubav, osvrćem se oko sebe,
a posvuda nasmijana lica,
svijet se okreće,
samo ja ostajem...
zarobljena - u tebi,
zarobljena - u sebi.
A ti ne vidiš da tražim spas
jednu iskrenu ruku,
snažnu, toplu,
jedno srce spremno i na odricanje,
ti samo vidiš svoj odraz.
Ne primjećuješ da se gušim u tebi,
da grcam u uzburkanom moru,
da više ne vidim što je iza,
a nema ni naprijed, nema jer...
...nema tebe, nema te da mi pružiš ruku,
nego grubo okrećeš leđa
i ostavljaš me samu
na vjetru.




Poljubi me

Poljubi me i nemoj nista reci
samo poljubi me
odavno vise rijeci nisu potrebne
ti ides znam.
Poljubi me k'o prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj.

Kad odes znam zaboravit ces
da smo nekad ti i ja
zaustvaljali vrijeme
medju zvijezdama
ko da me nije bilo ides sad.
Kad odes znam zaboravit ces
okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo ides sad.

Poljubi me, odagnaj bar veceras
tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplacem
ti ides sad.
Poljubi me ko prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj.

Kad odes znam, zaboravit ces bol
u mojim ocima
i da je zivot moj u tvojim rukama
k'o da me nije bilo ides sad.
Kad odes znam,
zaboravit ces okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo sad.


Poljubi me....ko prvi put da ljubiš...
(klik)

- 13:22 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

LJUBAV.....miracul

Osjećaj koji nas ushićuje,
osjećaj koji nas mijenja,
emocionalni tobogan,
spušta nas na dno,
ali i tjera da se iznova penjemo,
penjemo, idemo dalje i dalje....

Pogled

Pogledaj kroz prozor.
Sa puste ulice gledaju te odnekud moje oči.
Blago. Kao da se uče nježnosti.
Oslušni tišinu.
Čućeš moj šapat.
Tih.
Pretih.
Kao da se riječi uče govoriti tebi.



"Rasli smo
na obalama neshvaćenih života
skriveni
svako u svojoj čežnji
u nečemu
što je oduvijek bilo jedno

Sanjali smo
na jastucima drugačijih boja
vjerujući
da ćemo se sresti
u snu
što je oduvijek bio isti"

ONA SANJA



Nije sigurna gde se izgubio.
Sada ga čeka.
Ponekad se trgne i pita samu sebe,
da li ga je ikada imala.
Poklonio joj je samo tupu
zvonjavu koraka koji se vrate i
kao kandže pokušavaju sve vreme da poderu realnost.

Ona ga uporno traži u obliku Zvezde
koja će obasjati njenu budućnost.
Kada je tužna sarkastično se smeje,
besno trči po lavirintu svojih misli
i na kraju pada i tu ostaje da spava.

Ona sanja, po navici, da pregazi vreme.

Ona se nada.
Ona se nada.
Ona se iskreno nada da će ona ista, tupa
zvonjava koraka najaviti njegov dolazak.

Ona želi.
Ona želi.
Ona iskreno želi da vidi njegov izraz lica, iznanađen,
baš onako kao kada se dete susreće sa igračkom koju
je odavno izgubilo.

Ona voli.
Ona voli.
Ona iskreno voli sve sto podeseća na njega,
njegov glas… Čuje ga, ne, ne sanja, ona ga čuje.
Kaže joj: ,,Probudi se, probudi se, spavalice, zakasnićemo. Zašto me tako bledo gledaš? Nešto si ružno sanjala?”

Ona se plaši.
Ona se plaši.
Ona se na tren uplašila da ga je izgubila,
na tren je samo zaboravila da ono što se
iskreno voli nikada se ne može izgubiti,
ni posedovati. Može se samo nositi
unutra, u kutiji svojih osećanja, skrivati
i braniti ga od mržnje.